Matthew 23

1Tada Isus reče k narodu i učenicima svojima 2Govoreći: na Mojsijevu stolicu sjedoše književnici i fariseji. 3Sve dakle što vam reku da držite, držite i tvorite; ali što oni čine ne činite; jer govore a ne čine.

4Nego vežu bremena teška i nezgodna za nošenje, i tovare na pleća ljudska; a prstom svojijem neće da ih prihvate. 5A sva djela svoja čine da ih vide ljudi: raširuju svoje amajlije, i grade velike skute na haljinama svojima.

6I traže začelje na gozbama i prva mjesta po zbornicama, 7I da im se klanja po ulicama, i da ih ljudi zovu: ravi! ravi!

8A vi se ne zovite ravi; jer je u vas jedan ravi Hristos, a vi ste svi braća. 9I ocem ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan otac koji je na nebesima. 10Niti se zovite učitelji; jer je u vas jedan učitelj Hristos.

11A najveći između vas da vam bude sluga. 12Jer koji se podiže, poniziće se, a koji se ponižuje, podignuće se.

13Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zatvorate carstvo nebesko od ljudi; jer vi ne ulazite niti date da ulaze koji bi htjeli. 14Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što jedete kuće udovičke, i lažno se Bogu molite dugo; zato ćete većma biti osuđeni. 15Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što prehodite more i zemlju da bi prisvojili jednoga, i kad ga prisvojite, činite ga sinom paklenijem udvoje većijem od sebe.

16Teško vama vođi slijepi koji govorite: ako se ko kune crkvom ništa je; a ko se kune zlatom crkvenijem kriv je. 17Budale slijepe! šta je veće, ili zlato, ili crkva koja zlato osveti.

18I ako se ko kune oltarom ništa je to, a koji se kune darom koji je na njemu kriv je. 19Budale slijepe! šta je veće, ili dar, ili oltar koji dar osveti?

20Koji se dakle kune oltarom, kune se njim i svijem što je na njemu. 21I koji se kune crkvom, kune se njom i onijem koji živi u njoj. 22I koji se kune nebom, kune se prijestolom Božijem i onijem koji sjedi na njemu.

23Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što dajete desetak od metvice i od kopra i od kima, a ostaviste što je najpretežnije u zakonu: pravdu i milost i vjeru; a ovo je trebalo činiti i ono ne ostavljati. 24Vođi slijepi koji ocjeđujete komarca a kamilu proždirete.

25Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što čistite spolja čašu i zdjelu a iznutra su pune grabeža i nepravde. 26Fariseju slijepi! Očisti najprije iznutra čašu i zdjelu da budu i spolja čiste.

27Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što ste kao okrečeni grobovi, koji se spolja vide lijepi a unutra su puni kostiju mrtvačkijeh i svake nečistote. 28Tako i vi spolja se pokazujete ljudima pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.

29Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zidate grobove prorocima i krasite rake pravednika, 30I govorite: da smo mi bili u vrijeme svojijeh otaca, ne bismo s njima pristali u krv proroka. 31Tijem samo svjedočite za sebe da ste sinovi onijeh koji su pobili proroke.

32I vi dopunite mjeru otaca svojijeh. 33Zmije, porodi aspidini! kako ćete pobjeći od presude u oganj pakleni?

34Zato evo ja ću k vama poslati proroke i premudre i književnike; i vi ćete jedne pobiti i raspeti, a jedne biti po zbornicama svojima i goniti od grada do grada, 35Da dođe na vas sva krv pravedna što je prolivena na zemlji od krvi Avelja pravednoga do krvi Zarije sina Varahijna, kojega ubiste među crkvom i oltarom. 36Zaista vam kažem da će ovo sve doći na rod ovaj.

37Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane k sebi! koliko puta htjeh da skupim čeda tvoja, kao što kokoš skuplja piliće svoje pod krila, i ne htjeste! 38Eto će vam se ostaviti vaša kuća pusta. Jer vam kažem: nećete mene vidjeti otsele dok ne rečete: blagosloven koji ide u ime Gospodnje.

39